Većina ljudi ima snažno i zdravo tijelo dok su mladi i to je odlična stvar. Ali, to se nekako podrazumijeva. Međutim, ako poslije četrdesete imate jake kosti i ne patite od bolova u leđima – to je FIT. Ono što je važno jeste, da to ne dolazi samo od sebe.
Kako da to sebi onda osiguramo? Zdrave životne navike i redovno trčanje poslije četrdesete je ono od čega ćete sigurno imati fit i vitalan život i u starijoj dobi.
Poslije četrdesete dolazi do velikih promjena u našem tijelu. To su promjene hormona, kosti postaju slabije, dolazi do gubitka mišićne mase, zadnjica postaje pljosnata, koža gubi elastičnost i počinje da visi. Na sreću, na sve to možemo uticati našom ishranom i fizičkom aktivnošću.
Prirodan biološki sat ne možemo zaustaviti, a to nije ni poenta. Poenta je, imati zdrav i vitalan život i sa 70+. Trčanje poboljšava stanje našeg kardiovaskularnog sistema i krvnog pritiska, snižava kolesterol, smanjuje rizik od dijabetisa i kao bonus pomaže nam u održavanju željene tjelesne težine. Pored toga, trčanje može poboljšati gustoću kostiju i ravnotežu tijela, što je od velikog značaja u kasnijim godinama.
Trčanjem u ispunjen život
Ja trčim nešto više od godinu dana, preciznije od aprila 2017. Sve je počelo preporukom doktora, nakon preležane upale pluća, da treniram brzo hodanje kako bi pluća povratila normalni kapacitet. Tri mjeseca, koliko je trajao proces od dijagnoze do oporavka, bila sam totalno fizički ne aktivna jer su moji treninzi u fitnesu prestali, a to sam itekako osjećala u cijelom tijelu. Počela sam sa brzim hodanjem, koje se nakon kratkog vremena pretvorilo u trčanje. Pošto sam već u prirodi i na stazi, dobila sam snagu i želju da iskoristim to vrijeme još optimalnije – da trčim. U početku sam trčala sa samo jednim ciljem da svoja pluća vratim u zdravu kondiciju. Medjutim, nakon nekoliko mjeseci, taj se ,,zadatak’’ razvio u ljubav prema trčanju, pa je trčanje postalo stil mog života.
Ta ,,nova ljubav’’ je jedan od razloga mog učlanjivanja u ,,školu trčanja’’ poslije ljeta. Ljeto je prolazilo i loše vrijeme je prijetilo da smanji ili čak uništi moju volju za vanjskim aktivnostima. Škola trčanja je bio moj način da aktivno i svjesno održim motivaciju, jer sam se zaista osjećala fantastično sa novom enegijom koju mi je davalo trčanje dva puta sedmično. Zagrijavanje i trčanje se odvija u prirodi bez obzira na vremenske (ne)prilike. Iskrena da budem, nisam tip koji voli kišu i zimu, pa sam u zimskim mjesecima kombinovala trčanje jednom sedmično sa treningom u fitnesu.
Škola trčanja i to da pripadam jednoj grupi daje osjećaj zajedništva i odgovornosti, a što je najvažnije veliku motivaciju da se pokrenem i kada je mrak i hladno. Trčanje u prirodi daje i divne trenutke mom umu, utonem u tišinu i zelenu boju prirode što pozitivno utiče na naše raspoloženje. Te trenutke koristim za biti u sadašnjosti, razmišljanje, unutrašnji dijalog ili slušanje ptica, a sve mi to stvara osjećaj entuzijazma i ispunjenosti.
Trčite oprezno
Moj raniji stav je bio da svako može da kupi patike i da trči…- kakvo znanje treba za to. Medjutim, prednost učlanjivanja u školu ili klubu trčanja je da se mnogo nauči o pravilnom trčanju, pravilnom disanju i što se cijeli trening odvija sa trenerom koji pomoću sata održava ujednačeni tempo. To je sve jako važno za ,,sigurno” trčanje, a naročito kada ste početnik, u srednjim godinama ili stariji.
U srednjim godinama mišići gube elastičnost što dovodi do češćih povreda i sve dužih perioda liječenja. Problemi s Ahilovom tetivom i potkoljenicom najčešće su ozljede prilikom trčanja, a nastaju kao posljedica forsiranja organizma ili ako trčite na tvrdim podlogama. U školi sam naučila da su za trčanje najbolje prirodne staze, zatim asfalt, a popločani trotoari su najopasniji i čak štetni za dugo trčanje (preko 5 km). Trčite na mekšim podlogama i odgovarajućim tempom pa su tako mogućnosti za ozljede minimalne. Generalno, uvijek trčite oprezno, bez obzira da li trčite sami, sa klubom, da li ste u formi ili ste početnik.
Trčanjem protiv stresa i depresije
Danas su ljudi mnogo stresni od brojnih ličnih i poslovnih obaveza i trke za karijerom, pa često zaborave sebe i svoje tijelo, a ono je naš jedini prijatelj koji nas prati i ostaje uz nas cijeli život. Sa druge strane, oni ljudi koji nemaju posao, počnu se osjećati nekorisno, ne ispunjeno, život postane monoton i često se takvo stanje završi depresijom.
Povratak iz stanja stresa ili depresije je dug i težak proces. Zahvaljujući edukaciji, medijima i raznim školama trčanja postajemo svjesniji šta sami možemo učiniti za sebe i svoje zdravlje, i što je još važnije da smo sami odgovorni za promjene i napredak.
Istraživanja su pokazala da trčanjem oslobadjamo hormone koji pozitivno utiču na naše raspoloženje. Ukoliko već trčite, sigurno ste primijetili da trkači ne skidaju osmijeh s lica i da sa osmjehom pozdravljaju jedni druge na stazi.
Trčanje je postalo neizostavan dio mog života u 47-toj godini, zato mogu reći da bez obzira na godine, nikada nije kasno da počnete sa trčanjem, samo morate imati želju i volju.
Nadam se da ste dobili inspiraciju da trčimo zajedno 💜💜
2 comments